Uzburkanom rijekom svoga života, kolega Ivica je hrabro plivao usprkos svim nedaćama koje su mu se nalazile na putu.

Rođen je 31. 12. 1956. u Doboju u BiH. Do 1994. živo je u Maglaju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U Sarajevu je 1982. diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Od 1982. do 1993. radio je u srednjoj školi u Maglaju kao profesor.

Vihor rata ga je odnesao s ognjišta rodne mu zemlje, te je  sa svojom obitelji započeo novi život – ovdje - u Ličkom Osiku. Od 1996. do 2015. radio je u strukovnoj školi u Gospiću kao profesor. Od 2019. poučavao je u našoj školi.

Kao profesor u srednjoj školi i učitelj u osnovnoj školi, usmjeravao je i podučavao mnoge generacije učenika, kako nastavnim sadržajima, tako i životnim mudrostima, ali i savjetima koji su proizlazili iz njegovog bogatog životnog iskustva.

Učitelj Ivica bio je kolega koji je svojim tihim i mirnim glasom u svakoga unosio toplinu. Uvijek je bio susretljiv, vedar i pozitivan. Posebno je bio obziran prema mlađim i novim kolegama u školi, kojima je uvijek dijelio savjete, ali i poneku šalu.

Volio je glazbu. Vrlo često je u prolazu školskog hodnika znao izreći stih neke pjesme.

Danas smo mu zato posvetili stihove Maka Dizdara koje su oživjeli dragi mu Indexi.

Živio je mirno i samozatajno sa svojom suprugom, a ponosio se vrlo svojom jedinom kćerkom Marijom.

Dragi kolega, rastanak s tobom došao je neočekivano i prerano. Zauvijek ćeš ostati u našem sjećanju. Počivaj mirno u Nebeskim prostranstvima.

Od kolege Ivice oprostio se u ime koletiva ravnatelj Škole Antonio Milnković.

„Smrt ne gleda ničije lice…“ (I. Gundulić)

Što reći u ovom tužnom, preuranjenom trenutku kojemu se nismo nadali?

Prije ili kasnije svi se nađemo suočeni sa smrti. Ona dođe nepozvana, neočekivana. Ne kuca, ne pita. Smrt uvijek zaskoči i iznenadi bez obzira koliko se mi pripremali na nju. I u smrti smo svi isti. Samo je po Tebe, Ivice, došla prerano.

Toliko toga si još trebao doživjeti; zasluženi odlazak u mirovinu, unučad.

Sve što si činio i govorio, bilo je na Tebi svojstven način. Uvijek si bio optimističan, na svijet oko sebe gledao u pozitivnom svjetlu. Nikada Te nismo vidjeli ljutitog niti smrknutog. Osmijeh je na Tvoje lice dolazio lako. Volio si druženje, razgovore, najradije uz cigaretu.

Nisi dugo radio u našoj Školi, ali i tih nekoliko godina bilo je dovoljno da Te dobro upoznamo, da upoznamo Tvoje navike, karakter, vrline, narav. Dovoljno da steknemo međusobno povjerenje, da se pohvalimo ili potužimo. Da se savjetujemo, ohrabrimo, utješimo, podržimo…

A sad je, evo, došao dan rastanka. Izgubili smo kolegu, prijatelja, učitelja, supruga, oca, susjeda. Ostaju nam sjećanja na zajednički rad i druženje. A Ivičinoj obitelji ostaju uspomene i spoznaja da ih je volio i da mu je obitelj uvijek bila na prvom mjestu. I to nikada nije krio.

Ivice, stari lave, ovo nije „zbogom“; ovo je samo „doviđenja“.

A do tada, neka Ti je laka hrvatska gruda!

Modra rijeka

Mak Dizdar (Indexi)

Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih

Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset

Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba

I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga

I još huđe i još luđe
Iza uma iza Boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je

Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke