Završili smo!

Svake godine izlazi jedna generacija, pa evo i moja se spremila za izlazak i ulazak u srednju školu. Od prvog do četvrtog škola mi nije bila baš obaveza, voljela sam ići u školu jer su tamo bili svi moji prijatelji i zabava, ali opet tu su bili učiteji koji su nas nešto i naučili. Zahvaljujem našoj bivšoj razrednici Vesni Krbavac koja nas je trpila od 1-4 razreda kad smo se samo htjeli igrati i raditi probleme. Razrednice sjećam vas se čak i ove 4 godine bez vas i uvijek će te biti u mom sjećanju.
Kada sam već krenula u 5 razred bilo je drugačije. Bile su starije generacije pa je bilo čudno šetati hodnicima i igrati se kao od prvog do četvrtog. Dobile smo novu razrednicu, nove učitelje, sve je bilo drugačije al uspjeli smo. I eto prošle su i te četiri godine. Zahvaljujem profesorici Renati Milković Domazet koja nije digla ruke od nas makar je imala povoda. Stigla sam i ja u osmi razred i moja generacija je postala „glavna“ na školi, nismo baš takvi, naša generacija je samo za zezanciju i još uvijek smo kao djeca u četvrtom razredu. Kada bolje razmislim žao mi je što su ovih osam godina proletile samo tako, žao mi je otići iz ove škole jer sam tu naučila sve. Kako sad u srednju, novi učitelji, nove prepreke, novi prijatelji, nove učionice… Ovo je moja zadnja priča na ovoj stranici i nadam se da generacije koje dolaze će biti bolje i zabavnije.
Doviđenja moja generacija, prijatelji, profesori, školske klupe, učionice, školo, doviđenja!