Na izmaku je posljednja školska godina u osnovnoj školi,među starim,dobrim prijateljima,nastavnicima,ocjenama i igrama. Polako odrastamo. Krećemo svatko svojim putem mašte,želja i nada,niz životnu rijeku mnogih prepreka. Osam godina idemo istim putem,a sada se razdvajamo. Još jučer kao da smo bili prvašići,a sada smo na pola puta svog školovanja. Na kraju smo jednog puta,puta djetinjstva. Prestajemo biti nemirna djeca. Vrijeme nas zove i traži da se opredjelimo za školu koja će nas povesti putem budućeg zanimanja. Svako od nas pomalo strahuje od upisa i to nam je trenutno glavna prekretnica(briga). To zanimanje treba voljeti,jer ćemo ga samo na taj način svjesno obavljati. Netko će postati doktor,netko učitelj,...,svatko će otići svojim putem želja. Mislim da svatko od nas razmišlja kako da nađe pravi put. Nije nam lako,ali se nadam da ćemo uspjeti. Ovo je najteža prekretnica u našem životu i trudit ćemo se da je uspješno savladamo.