2022-01-05 09:23:01 Posljednji pozdrav dragom kolegi učitelju Ivici Mariću Oprostili smo se od našeg kolege, učitelja Ivice Marića koji nas je naglo i prerano napustio, ne dočekavši svoje mirne dane u mirovini.
Uzburkanom rijekom svoga života, kolega Ivica je hrabro plivao usprkos svim nedaćama koje su mu se nalazile na putu. Rođen je 31. 12. 1956. u Doboju u BiH. Do 1994. živo je u Maglaju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U Sarajevu je 1982. diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Od 1982. do 1993. radio je u srednjoj školi u Maglaju kao profesor. Vihor rata ga je odnesao s ognjišta rodne mu zemlje, te je sa svojom obitelji započeo novi život – ovdje - u Ličkom Osiku. Od 1996. do 2015. radio je u strukovnoj školi u Gospiću kao profesor. Od 2019. poučavao je u našoj školi. Kao profesor u srednjoj školi i učitelj u osnovnoj školi, usmjeravao je i podučavao mnoge generacije učenika, kako nastavnim sadržajima, tako i životnim mudrostima, ali i savjetima koji su proizlazili iz njegovog bogatog životnog iskustva. Učitelj Ivica bio je kolega koji je svojim tihim i mirnim glasom u svakoga unosio toplinu. Uvijek je bio susretljiv, vedar i pozitivan. Posebno je bio obziran prema mlađim i novim kolegama u školi, kojima je uvijek dijelio savjete, ali i poneku šalu. Volio je glazbu. Vrlo često je u prolazu školskog hodnika znao izreći stih neke pjesme. Danas smo mu zato posvetili stihove Maka Dizdara koje su oživjeli dragi mu Indexi. Živio je mirno i samozatajno sa svojom suprugom, a ponosio se vrlo svojom jedinom kćerkom Marijom. Dragi kolega, rastanak s tobom došao je neočekivano i prerano. Zauvijek ćeš ostati u našem sjećanju. Počivaj mirno u Nebeskim prostranstvima.
Od kolege Ivice oprostio se u ime koletiva ravnatelj Škole Antonio Milnković. „Smrt ne gleda ničije lice…“ (I. Gundulić) Što reći u ovom tužnom, preuranjenom trenutku kojemu se nismo nadali? Prije ili kasnije svi se nađemo suočeni sa smrti. Ona dođe nepozvana, neočekivana. Ne kuca, ne pita. Smrt uvijek zaskoči i iznenadi bez obzira koliko se mi pripremali na nju. I u smrti smo svi isti. Samo je po Tebe, Ivice, došla prerano. Toliko toga si još trebao doživjeti; zasluženi odlazak u mirovinu, unučad. Sve što si činio i govorio, bilo je na Tebi svojstven način. Uvijek si bio optimističan, na svijet oko sebe gledao u pozitivnom svjetlu. Nikada Te nismo vidjeli ljutitog niti smrknutog. Osmijeh je na Tvoje lice dolazio lako. Volio si druženje, razgovore, najradije uz cigaretu. Nisi dugo radio u našoj Školi, ali i tih nekoliko godina bilo je dovoljno da Te dobro upoznamo, da upoznamo Tvoje navike, karakter, vrline, narav. Dovoljno da steknemo međusobno povjerenje, da se pohvalimo ili potužimo. Da se savjetujemo, ohrabrimo, utješimo, podržimo… A sad je, evo, došao dan rastanka. Izgubili smo kolegu, prijatelja, učitelja, supruga, oca, susjeda. Ostaju nam sjećanja na zajednički rad i druženje. A Ivičinoj obitelji ostaju uspomene i spoznaja da ih je volio i da mu je obitelj uvijek bila na prvom mjestu. I to nikada nije krio. Ivice, stari lave, ovo nije „zbogom“; ovo je samo „doviđenja“. A do tada, neka Ti je laka hrvatska gruda!
Modra rijeka Mak Dizdar (Indexi) Nikto ne zna gdje je ona Iza gore iza dola I još huđe i još luđe Preko gloga preko drače Preko slutnje preko sumnje Tamo dolje ispod zemlje I još dublje i još jače Gdje pijetlovi ne pjevaju I još huđe i još luđe Ima jedna modra rijeka Sto godina široka je O duljini i ne sanjaj Ima jedna modra rijeka Ima jedna modra rijeka |
Osnovna škola dr. Franje Tuđmana Lički Osik |