Intrinzična ili unutarnja motivacija sve je ono što učenike navodi na aktivnost, određuje njezin smjer, intenzitet i trajanje.

Intrinzična je motivacija neovisna o potencijalnim materijalnim i socijalnim dobitcima. Proces učenja i stjecanja znanja uvjetovan je i motiviran prirodnom znatiželjom i samostalnim interesom za sadržaj učenja.

I prijedlog nacionalnog kurikuluma međupredmetne teme Učiti kako učiti navodi: „Motivacija i emocije prožimaju svaku situaciju učenja. Zbog toga je važno da okolina za učenje učenicima pruža mogućnost da prepoznaju vrijednost učenja za svoj život, razviju intrinzičnu motivaciju za učenje i postupno prepoznaju ona područja učenja za koja pokazuju osobit interes.

Učenici kvalitetnije uče ako procjenjuju da će uspješno savladati određenu aktivnost ili sadržaj, ako je doživljavaju zanimljivom i vrijednom i ako vide njezinu svrhu i povezanost sa svojim životnim iskustvima. Uspješni učenici žele naučiti što više iz pojedinog područja, a nisu usmjereni isključivo na učenje radi ocjena ili postizanja boljeg uspjeha od drugih učenika. Njihovo zadovoljstvo u učenju i osjećaj ponosa zbog uspjeha u zadatku potaknut će razvoj interesa i ulaganje truda u buduće učenje.“.

Jedan od najtežih i najizazovnijih nastavničkih zadataka u obrazovnom procesu odgoja učenika motiviranje je i uključivanje učenika u učenje. Potaknuti učenike da razvijaju intrinzičnu motivaciju zasigurno nije lagan zadatak. Stručnjaci poput Edwarda Decija tvrde kako učenici ponajprije razvijaju motivaciju tako što ona dolazi od samih nastavnika. Nastavnici su oni koji svojim entuzijazmom i prema predmetu, znanju i procesu učenja pristupaju na način tako da učenike potiču na znatiželju i vlastitu motivaciju kako bi naučili nešto novo i to uspješno primijenili u stvarnom životu.

Sustav nagrađivanja ali i kažnjavanja ispostavio se kao negativan i neuspješan za obrazovni proces učenika. Intrinzična motivacija ne smije se temeljiti na odlukama poput „Ako napraviš ovaj zadatak, dobit ćeš nagradu.“, bez obzira radi li se o pohvali, boljoj ocjeni ili doista konkretnoj materijalnoj nagradi. Ovakvim sustavom razvijanje unutarnje motivacije neće biti moguće niti će učenik pronaći vlastiti put i način kako uspostaviti vlastitu intrinzičnu motivaciju. Nagrađivanjem ili kažnjavanjem motivacija postaje rutinska i mehanička i postoji samo zbog krajnjeg cilja što je u ovom slučaju nagrada ili strah od kazne. Učenik ovakvim pristupom ne razvija sposobnosti ponosa i unutarnjeg zadovoljstva zbog postignutog uspjeha koji bi trebao proizaći iz prirodne želje za znanjem i stjecanjem novih sposobnosti.

Poanta razvijanja intrinzične motivacije nije u navođenju učenika kako i na koji način trebaju razmišljati, što učiniti kako bi ostvarili željeni rezultat i bili motivirani te ako naprave ili ne naprave  kako se od njih očekuje, tada slijedi nagrada ili kazna. Cilj je intrinzične motivacije potaknuti učenike na kritičko razmišljanje s pitanjima „Zašto? i Kako znaš?“ koja će ih odvesti u željenom smjeru i prema vlastitoj motivaciji na kojoj će graditi svoje uspjehe i zadovoljiti potrebe za novim znanjima, iskustvima, kreativnošću i inovacijama.

Autor: Dora Jelakovic, Portal za škole