preskoči na sadržaj

Radno vrijeme Ivane Đapić, školske pedagoginje

ponedjeljak-petak

od 7,30 do 13,30 sati

pauza od 10,30 do 11,00 sati

telefon: 053/672-769

 

POSLOVI STRUČNOG SURADNIKA PEDAGOGA
NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA OSNOVNU ŠKOLU


ODGOJNO-OBRAZOVNA DJELATNOST STRUČNIH SURADNIKA U
OSNOVNOJ ŠKOLI
Razvojno-pedagoška i psihološka djelatnost sastavni je dio programa rada
osnovne škole, čija uloga jest stalno unaprjeđivanje svih sastavnica
odgojno-obrazovnoga rada u školi i nastavi.
Nositelji razvojno-pedagoške djelatnosti su stručni suradnici u školi. To su:
pedagog, psiholog, defektolog, socijalni radnik i knjižničar.
Stručni suradnici u školi ostvaruju sljedeće zadaće:
– potiču usvajanje vrijednosti, stavova i navika koje omogućavaju cjelovit
razvoj osobnosti učenika,
– prate razvoj i odgojno-obrazovna postignuća učenika,
– sudjeluju u provođenju zdravstvene i socijalne skrbi učenika,
– profesionalno informiraju i usmjeravaju učenike u skladu s njihovim
potrebama, interesima i sposobnostima,
– pružaju savjetodavnu pomoć učenicima, roditeljima, učiteljima, stručnim
tijelima i drugim sudionicima odgojno-obrazovne djelatnosti/procesa,

 

Stručni suradnici u školi ostvaruju sljedeće zadaće:
– sudjeluju u uvođenju pripravnika u samostalni odgojno-obrazovni rad,
– sudjeluju u stručnom usavršavanju odgojno-obrazovnih djelatnika,
– istražuju potrebe za kvalitetnu organizaciju odgojno-obrazovnoga rada,
– istražuju i analiziraju pojedine pedagoške/psihološke/defektološke
pojavnosti (programa, akcija, odgojno-obrazovnih postignuća, pedagoškog
standarda) i drugih sastavnica odgojno-obrazovne djelatnosti/procesa,
– rade na povezivanju škole s lokalnom i širom zajednicom,
– uvode i prate inovacije u svim sastavnicama odgojno-obrazovne
djelatnosti/procesa,
– prate nove spoznaje iz područja pedagogije/psihologije/defektologije i
njihovu primjenu u nastavnom i školskom radu,
– uspostavljaju i razvijaju sustav informatičke i dokumentacijske djelatnosti
radi evidencije i unaprjeđivanja osobnoga rada te rada škole,
– provode vrjednovanje i samovrjednovanje rada sudionika odgojno-
obrazovne djelatnosti/procesa u školi

 

Rad pedagoga, psihologa, defektologa, socijalnoga radnika i knjižničara
usmjeren je na sva područja odgojno-obrazovne djelatnosti i sudionike koji
sudjeluju u ostvarivanju ciljeva osnovne škole. Ta područja su:
– pripremanje školskih odgojno-obrazovnih programa i njihove realizacije,
– neposredno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu,
– vrjednovanje odgojno-obrazovnih rezultata, provođenje studijskih analiza,
istraživanja i projekata,
– stalni stručni razvoj nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti u školi,
– bibliotečno-informacijska i dokumentacijska djelatnost.

 

Stručni suradnici dio poslova rade samostalno, a za dio poslova je
neophodan timski rad.
Pedagog je najšire profiliran stručni suradnik. Sudjeluje u svim fazama
odgojno-obrazovne djelatnosti, od planiranja i programiranja do
vrjednovanja rezultata. On surađuje sa svim drugim sudionicima odgojno-
obrazovne djelatnosti/procesa u školi. Prati, istražuje i analizira nastavni
rad, te predlaže načine i sadržaje za unaprjeđivanje i poboljšavanje nastave i
cjelovitoga odgojno-obrazovnog rada u školi. Težište rada pedagoga je na
pedagoško-didaktičkom području školskoga i nastavnog rada.

 

 

Priprema djeteta za polazak u školu

 

Polazak u školu za većinu je djece i roditelja važan trenutak. Za neke roditelje to je izuzetno stresno razdoblje, a njihovi ga mališani percipiraju kao razdoblje promjena. Opravdano se pitamo kako smanjiti anksioznost i stres, odnosno kako pripreme za polazak u školu učiniti što ugodnijim iskustvom za roditelje i dijete.

Razgovor i igra

Dijete može mnogo doznati o životu kakav ga čega u školskoj klupi proučavajući udžbenike za prvi razred.

Nezaobilazna sastavnica priprema za polazak u školu jest razgovor o školi. Šetnje školskim okružjem, razgovori s drugom djecom te razmjena iskustava s drugim roditeljima od neprocjenjive su važnosti. Razgovarajte s mališanom, doznajte kakve informacije posjeduje, što očekuje od škole te ima li ikakvu predodžbu o tome kakve se aktivnosti izvode u školi. Dijete može mnogo doznati o životu kakav ga čega u školskoj klupi proučavajući udžbenike za prvi razred.

U trenucima kad vaše dijete pokazuje interes za zajedničkim druženjem kroz igranje uloga, potičite igre o školi. Igranjem uloga u kojoj vi imate ulogu učenika a ono učiteljice i obrnuto možete pomoći djetetu da razriješi neke nedoumice i savlada strah od komunikacije s učiteljicom. To je jedan od načina da saznate kako vaš mališan razmišlja o školi, koje informacije ima te treba li mu još dodatnih pojašnjenja. U slučaju da u zamišljenoj situaciji iskazuje neprimjeren strah ili otpor - potražite pomoć i savjet školskog psihologa.

Priprema prostora i pribora za školske aktivnosti

Dogovorite s mališanom plan aktivnosti koje trebate provesti prije polaska u školu. Uređenje prostora za učenje vrlo je važno za uspješno izvođenje školskih obaveza. Odabir radnog stola, stolca i svih ostalih osnovnih sredstava za rad može uljepšati pripremu za početak škole. Pokažite koliko vam je važno da se zajednički dogovorite o uređenju sobe, budući da njen sastavni dio postaje i kutak za učenje.

Kutak za učenje je mjesto na kojem bi dijete trebalo boraviti nekoliko mjeseci prije početka školskih obaveza. Na istom mjestu neka izvodi aktivnosti kao što su crtanje, listanje slikovnice, slušanje priča i sl. Nastojte da se u kutiću za učenje izvode aktivnosti koje dijete može i treba povezivati s usvajanjem novih znanja i vještina.

Odabir školske torbe, zajednički odlazak po školske knjige, kupovina odjeće za prvi dan škole samo su neki od malih ali slatkih zadovoljstava koje vole sva djeca i kojih se rado prisjećaju. Kada se adolescenti prisjećaju prvih dana u školi, najčešće govore: "sjećaš se kako si me uparadirala za prvi dan škole, kako sam se osjećala važno u novoj haljini i cipelicama koje sam dobila od bake za školu". Pokažite djetetu koliko je važno da sudjeluje u odabiru svega što je potrebno za školske aktivnosti u kući i školi.

Uvođenje dnevne rutine

Dnevna rutina je, kažu  roditelji, čest problem. Stručnjaci koji su analizirali neke od problema s kojima se susreću roditelji prvašića navode poteškoće oko uvođenja dnevne rutine i promjena. Naime, većina mališana tijekom ljetnih mjeseci ima dovoljno vremena za slobodne aktivnosti, stoga prelazak s ljetnog odmora na jesenske aktivnosti za većinu predstavlja izvor stresa. Kako biste olakšali prilagodbu, dobro je postupno mijenjati dnevnu rutinu postupnim usklađivanjem s aktivnostima koje očekuju mališana. Dovoljno sna jedan je od imperativa. Istraživanja školskih psihologa i pedagoga u svijetu ukazuju da mališani koji su imali narušenu aktivnost spavanja u većini slučajeva pokazuju sklonost anksioznošću, nestrpljivošću i frustraciji na najmanje podražaje.

Važnost obiteljske podrške

Odlazak od kuće do škole vrlo je važna stavka u pripremi za polazak u školu.

Svakako osigurajte dovoljno vremena svome mališanu za prilagodbu na školske obaveze, stručnjaci kažu - više od jednog tjedna, što je za neke roditelje zbog poslovnih obveza neizvedivo. Koristeći produženi boravak u školi vaš mališan može uz pomoć učitelja izvršiti školske obveze i ujedno provesti dio vremena u druženju s vršnjacima. Ako škola nema organiziran produženi boravak, u početku za pomoć zamolite članove šire obitelji.

Ne zaboravite na važno mjesto koje zauzima razvoj svijesti kod djece o poštivanju prometne kulture i pridržavanju mjera opreza. Odlazak od kuće do škole vrlo je važna stavka u pripremi za polazak u školu. U više navrata zajedno s djetetom pređite put od doma do škole, upozoravajući pritom potomka na eventualne probleme na koje može naići te potencijalne opasnosti kojima može biti izložen.

Izrada zajedničkog planera

Izrada dnevnog i tjednog planera može koristiti i vama i vašemu mališanu. Izradite zajednički planer, u kojemu trebate organizirati glavne aktivnosti tijekom dana - od jutarnjeg buđenja do vremena za druženje i odlaska na počinak. Svakako u planer zapišite najvažnije telefonske brojeve.

Samodisciplina

Priprema za polazak u školu iziskuje svladavanje aktivnosti kao što su održavanje osobne higijene, stjecanje navike kulturnog ponašanja te izvršavanja prilagođenih zadataka kod kuće. Nezaobilazno je razviti navike organiziranosti i točnosti u izvođenju svakodnevnih aktivnosti, kao što su pospremanje igračaka nakon igranja ili završetak igre u dogovoreno vrijeme i priprema za odlazak na spavanje. To su samo neke od navika koje dijete treba posjedovati prije polaska u školu budući da školsko okružje od samog početka iziskuje izvođenje zadataka za koje su nužno potrebni samodisciplina i ustrajnost.

Pokažite emocije

Budite umjereni s negativnim kritikama i promišljeni s kaznama jer one u konačnici produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha.

Najvažnija sastavnica u pripremi za polazak u školu je obilno iskazivanje emocija. Recite svome djetetu koliko ste sretni i ponosni na njega što kreće u školu. Dijete mora osjetiti vaše pozitivne emocije kako bi steklo osjećaj zadovoljstva. Pokažite djetetu da ga cijenite i prihvaćate, uvažavajući njegove sposobnosti i interese. Budite umjereni s negativnim kritikama i promišljeni s kaznama jer one u konačnici produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha. U narodu postoji izreka koja glasi "po jutru se dan poznaje". U ovom slučaju neka se po pripremama za školu očituje uspjeh i zadovoljstvo djeteta u školi.

 

                                           Tekst preuzet od prof. dr. sc. Dubravke Šimunović

 

 

Nastava na daljinu (online nastava) usmjerena na učenika

U prilogu se nalazi rad objavljen u časopisu Napredak u kojem su prikazane mogućnosti koje nam u poticanju suradničkog učenja pruža konstruktivistička nastava na daljinu (online nastava). Posebno u ovo vrijeme kada su pandemija COVID-19 uzrokovana koronavirusom i potresi u našoj Zemlji narušili uobičajeno funkcioniranje svih sustava, pa tako i sustava obrazovanja, potrebno je naći rješenja kojima ćemo nadomjestiti nedostatke praćenja nastave na daljinu, što se, prije svega, odnosi na smanjenu mogućnost socijalizacije djece. Velika pomoć u poticanju suradništva dolazi nam u vidu virtualnih učionica i alata koji su nam dostupni unutar njih, no problem je u tome što velik broj učitelja nije upoznat s korištenjem tih alata i općenito se ne može, ili ne usudi pokušati, snaći u virtualnom okruženju. Stoga se u radu, osim mogućih poteškoća s kojima se učitelji mogu susresti u nastavi na daljinu (online nastavi), nude i prijedlozi rješenja tih problema.

 

 

 

Suradnja roditelja i škole

Model partnerstva
• Podrazumijeva međusobno uvažavanje roditelja od ustanove, ali i roditeljsko
poštivanje profesionalca.
Elementi takvog partnerstva:
• Dvosmjerna komunikacija
• Međusobna potpora
• Zajedničko donošenje odluka
• Međusobno dopunjavanje u radu s djecom
• Najpoželjniji model suradnje

 

 

Video materijali za učenike i roditelje

Kako bolje, brže i lakše učiti? (za učenike razredne nastave)

https://youtu.be/Bo4ELeo4_p8

 

Kako bolje, brže i lakše učiti? (za učenike predmetne nastave)

https://youtu.be/5hnkJKdw7EE

Djeca i džeparac

Svaki roditelj se u nekom ili više navrata tijekom odrastanja svog djeteta zapita o potrebi davanja džeparca, a neka od pitanja su: ima li smisla davati djetetu džeparac, hoće li se time razmaziti dijete, što ako obitelj nema financijske mogućnosti, koliko bi džeparac trebao iznositi i kada bi ga trebalo početi davati, kako bi ga dijete trebalo trošiti…

Dijete uči o vrijednosti novca i kako štedjeti

Džeparac je dobar način da dijete nauči vrijednost novca te da shvati kako štedjeti i mudro donositi odluke o potrošnji. Isto tako, roditeljima pruža priliku da s djecom razgovaraju o dobrim novčanim navikama, poput štednje za cilj i trošenja samo onoga što si može priuštiti. Pritom je važno spomenuti da djeca najviše uče oponašanjem te će stoga, dugoročno gledano, vrlo vjerojatno usvojiti financijske navike svojih roditelja gledajući kako roditelji postupaju s novcem.

Pogreške su dio procesa učenja

Ako dijete donese „lošu“ odluku, i to je iskustvo iz kojeg može nešto naučiti. Krajnji cilj je naučiti dijete da samostalno brine o novcu kojim raspolaže, da planira, računa, procjenjuje, donosi odluke i preuzima odgovornost. Stoga im je ponekad potrebno da nauče lekciju na svojoj koži, iz koje će naučiti više nego iz eventualnog prigovaranja roditelja. Dopustiti djeci da pogriješe dio je procesa učenja.

Dijete uči određivati prioritete

Samostalnost u odlučivanju također može djetetu pomoći da nauči određivati prioritete (npr. koja mi je igračka ili igrica važnija/draža/bolja ili koja mi je šminka potrebnija u ovom trenutku, a s kojom još mogu pričekati odnosno želim li pričekati da skupim više novaca kako bi kupila nešto skuplje).

Davanje povjerenja djetetu

Osim što davanjem džeparca daju djetetu određenu količinu novca s kojom dijete smije raspolagati, davanjem džeparca roditelji daju djetetu i povjerenje za upravljanje novcem, odnosno za odlučivanje na što će trošiti ili će pak štedjeti.

Dogovaranje pravila

Pretpostavka je da dijete, nakon što dobije džeparac, ima kontrolu nad dobivenim novcem, što znači da je nerealno očekivati da će taj novac trošiti onako kako roditelji to žele. Ako roditelji imaju određena očekivanja, važno je da o tome s djecom razgovaraju (npr. ako džeparac ne smatraju dodatnim novcem i/ili si to ne mogu priuštiti, već očekuju da dijete tim novcem kupi nešto određeno).

Općenito je važno da prije uvođenja odnosno davanja džeparca djetetu, roditelji s djetetom dogovore pravila: od iznosa džeparca, kada će ga dijete dobivati, na koje stvari se smije odnosno ne smije trošiti i kako bi ga bilo dobro rasporediti.

Iznos džeparca prilagođen uzrastu djeteta i financijskim mogućnostima obitelji

Na pitanje kada početi davati džeparac djeci nema točnog ili pogrešnog odgovora odnosno pravog vremena. Obično se preporuča period u kojem dijete nauči računati i istovremeno pokazuje zanimanje za novac. Važna je i procjena roditelja je li dijete dovoljno zrelo. Prije svega, nužno je voditi računa o financijskoj mogućnosti obitelji, a samo roditelji mogu znati točnu financijsku situaciju unutar obitelji te oni određuju kako vrijeme tako i visinu džeparca za svoje dijete ili djecu, a koju si mogu priuštiti. U svakom slučaju ne treba pretjerivati, a iznos džeparca treba prilagoditi uzrastu djeteta.

Autor:  dr. sc. Renata Ćorić Špoljar, klinička psihologinja

 

Kućni ljubimac kao član obitelji s djecom

Velik broj djece i mladih u nekom trenu izrazi želju za kućnim ljubimcem, a gotovo svim roditeljima poznato je s koliko entuzijazma i ushićenosti djeca pristupaju tim živim bićima. Međutim, prilikom razmatranja odluke o nabavci kućnog ljubimca potrebno je uzeti u obzir brojne faktore kao što su mogućnosti, uvjeti, navike i obaveze cjelokupne obitelji. Različiti kućni ljubimci zahtijevaju različite oblike brige i različitu vremensku posvećenost. Odrasli bi trebali biti svjesni da ipak nije moguće svu brigu o kućnom ljubimcu prepustiti djeci, naročito ako su u pitanju npr. posjeti veterinarskoj ambulanti. Prije same odluke, svi (odrasli) ukućani trebaju biti usuglašeni oko spremnosti na uvođenje kućnog ljubimca u obitelj, odnosno trebaju biti svjesni odgovornosti koju time preuzimaju, kao i vlastitih uvjeta, ali i kompromisa te promjena koje kućni ljubimac donosi u obitelj.

Donošenje odluke o uvođenju kućnog ljubimca u obitelj

Odluku o uvođenju kućnog ljubimca u obitelj nikako ne treba donositi olako, na prepad, kao iznenađenje ili bez znanja i pristanka drugih (odraslih!) ukućana. Potrebno je imati u vidu i životni vijek pojedinih kućnih ljubimaca. Naime, kućne mačke mogu živjeti do 20 godina, psi oko 15 godina, neke kornjače do 30 godina, određene vrste papiga mogu doživjeti više od 20 godina, kunići i zečevi oko 12 godina, hrčci žive približno 2 – 4 godine, dok njegovi malo veći srodnici zamorci dožive u prosjeku 5 godina. Životni vijek pojedinih kućnih ljubimaca treba imati na umu zbog toga što se radi o živom biću o kojem je potrebno skrbiti i u trenucima kada dijete poraste i ima druge obaveze, školske izlete, izvannastavne ili izvanškolske aktivnosti i slično.

Kad se odluka o nabavci kućnih ljubimaca donese olako, a ostali ukućani ne prihvate kućnog ljubimca kao što je bilo očekivano, briga oko kućnog ljubimca spadne na jednu osobu, a nerijetko završi tako da kućni ljubimac bude vraćen u azil ili uzgajivaču, ili pak završi na ulici, odbačen.

Kad se razmotre sve opcije i obitelj donese odluku o nabavci kućnog ljubimca, čime se djeca i mladi naročito obraduju, odrasli članovi obitelji bi trebali uskladiti svoje obaveze makar prvih tjedana dok se kućni ljubimac ne privikne na dinamiku obitelji.

Prilikom udomljavanja ili kupnje kućnog ljubimca, a ponajprije psa, odrasli često postavljaju pitanje: „Je li dobar s djecom?“ Različiti kinolozi, ali i drugi stručnjaci i autori u svojim tekstovima znaju često navoditi pasmine koje su s djecom naročito dobre zbog svoje blage i strpljive naravi. Svakako je dobro konzultirati se s literaturom, veterinarom ili osobama koje se bave uzgojem pojedinih pasmina kako bi se dijete, ali i pas što lakše i brže prilagodili jedno na drugo.

Uvođenje kućnih ljubimaca u obitelji s malom djecom može imati brojne blagotvorne učinke koji su znanstveno dokazani. Privrženost kućnom ljubimcu igra važnu ulogu u socijalnom, emocionalnom, motoričkom i kognitivnom razvoju djece, a ima pozitivne učinke na opće blagostanje, kao i na kvalitetu života. Istraživanjima je dokazano kako djeca koja su odrastala u obiteljima s kućnim ljubimcima imaju značajno bolje opće zdravstveno stanje, fizički su aktivnija te imaju manje problema u ponašanju i učenju. Potvrđeno je i kako djeca koja imaju pse za kućne ljubimce znatno lakše i s manje stresa dožive razvod roditelja. Osim toga, djeca s psima imaju veće samopoštovanje što je povezano i s poštovanjem drugih, čime se poboljšavaju i odnosi s roditeljima, vršnjacima i učiteljima. Jedna od značajnijih stvari kojima posjedovanje kućnog ljubimca uči djecu je osjećaj odgovornosti, koja u kontekstu brige za kućnog ljubimca predstavlja važnu životnu lekciju.

Djeci je potrebno osigurati podršku i ohrabrivati ih u što samostalnijoj brizi za kućnog ljubimca, ali isto tako i biti prisutan za dijete, pomagati mu i nadgledati ga. Za zdrav i neometan razvoj odnosa između djeteta i kućnog ljubimca važnu ulogu igraju upravo odrasli ukućani time što će postaviti granice i usvojiti osnovna pravila ponašanja prema kućnom ljubimcu te usmjeriti ponašanja djeteta prema kućnom ljubimcu kako bi se izbjegle potencijalno opasne situacije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



 Napredak2021 3-4 07 marcius-1.pdf
 Polazak u skolu-savjeti roditeljima.docx
 Upute i savjeti roditeljima djece koja mucaju.pdf

Dokumenti


Tražilica



Oglasna ploča


Kalendar
« Veljača 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
Prikazani događaji


Brojač posjeta
Ispis statistike od 5. 4. 2010.

Ukupno: 3645541
Ovaj mjesec: 1108
Danas: 7


Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju