Možda se nekad osjećate da Vam nedostaje resursa za motiviranje učenika ili pak znanja o tome što ih uopće motivira. Motivacija učenika za sudjelovanje u nastavi i učenje specifična je vrsta motivacije, obzirom da svi  učenici trebaju postići iste ishoda učenja, bez obzira na njihove osobne interese.

Na pitanje kako motivirati učenike na učenje ne postoji jednostavan odgovor niti recept koji možete primijeniti u svakoj situaciji. Prije svega si svaki pedagoški radnik mora osvijestiti da je svaki učenik različit, posjeduje vlastita životna iskustva, odrasta u specifičnoj obitelji, različitih je intelektualnih sposobnosti, emocionalne i socijalne inteligencije, interesa i sklonosti, navika i ambicija od ostalih učenika u razredu. Na učitelju je da pronađe odgovarajući način da motivira svakog o njih.

Koji su glavni čimbenicim motiviranosti učenika koje možete i trebate adresirati kako bi učenici razvili potrebnu motivaciju za učenje i aktivno sudjelovali u nastavi?

Što je motivacija za učenje?

Motivacija učenika za učenje tema je koja je u pedagogijskoj i psihologijskoj znanosti potakla brojna istraživanja i razvoj kompleksnih teorija. Kako objašnjava Jere Brophy, profesor obrazovanja učitelja na Sveučilištu Michigan:

Motivacijom se smatra ono što neku osobu navodi da djeluje prema nekom cilju i u tom djelovanju ustraje. Motivi su hipotetičke konstrukcije koje objašnjavaju zašto netko radi ono što radi i razlikuju se od neposrednih ciljeva i strategije dolaženja do njih.

Motivaciju se može promatrati iz različitih perspektiva, primjerice iz podjele na ekstrinzičnu i intrinzičnu motivaciju:

1.     Intrinzična motivacija

Intrinzično motivirana osoba djeluje iz razloga koje je sama slobodno odredila i ciljeva koje ona želi postići, za razliku od onoga što mora ili joj je nametnuto.

Kod učenja motiv može biti radoznalost, užitak u aktivnosti ili interes za sadržaj. Prema teorijama samoodređenja, intrinzičnu motivaciju za učenje vjerojatnije je postići ako je u učionici zadovoljena učenikova potreba za autonomijom, kompetentnošću i povezanošću sa socijalnim okruženjem. (Brophy, 2010).

2.     Ekstrinzična motivacija

Ekstrinzično motivirana osoba djeluje jer postoji neka vanjska posljedica za određeno ponašanje, tj. nagrada ili kazna. Poticanje motivacije učenika ekstrinzičnim metodama može biti korištenje ocjena, pohvala ili nagrada.

Jere Brophy preporuča nastavnicima da kombiniraju strategije kojima potiču razvoj ekstrinzične i intrinzične motivacije kod učenika.

Iako ekstrinzična motivacija obično ne uživa dobru reputaciju, profesor Brophy smatra da je, imajući u vidu stvarnost sustava obaveznog i standardiziranog školovanja, nerealistično očekivati da će svi učenici cijelo vrijeme biti intrinzično motivirani sudjelovati u nastavi. Kao nastavniku cilj Vam je učenike potaknuti na razvoj motivacije za učenjem koja se sastoji od želje za stjecanjem znanja i vještina.

Saznajte u nastavku na koja tri aspekta motivacije učenika za učenje možete utjecati kao nastavnik.

Poznavanje sebe kao ključ motivacije za učenje

Motivacija za učenje uvelike ovisi o slici koju učenik ima o samom sebi i svojim sposobnostima te koliko teškim procjenjuje zadatak s kojim se mora uloviti u koštac. Način razmišljanja koji podržava osobni rast obično je karakteristika učenika koji su motivirani za učenje i spremni na izazove, tako da vrijedi upoznati učenike s njim.

Psiholog Mihaly Csikszentmihalyi još je 1993. godine otkrio da, suprotno očekivanju, ljudi više uživaju u aktivnosti nego u pasivnosti. Najbolje se osjećamo kada  se bavimo aktivnostima koje su zahtjevne i koje razvijaju naše fizičke ili mentalne sposobnosti. Ovo stanje koncentracije u kojem vrijeme brzo prolazi naziva flow. (Brophy, 2010).

Kako bi se našli u stanju flowa nečije sposobnosti moraju odgovarati ili nadilaziti razini izazova nekog zadatka. Također, lakše je postići stanje flowa kada se bavimo sadržajem koji nas zanima i u kojem smo dobri.

Koje prepreke koče motivaciju učenika za učenje?

• Kada se učenik ne smatra dovoljno kompetentnim da ispuni zadani zadatak ili očekivanja javlja se anksioznost, briga i strah od neuspjeha. Kada je učenik doista i kontinuirano neuspješan u svojim nastojanjima dolazi do frustracije s kojom se obično ne zna nositi te se njegova motivacija za učenje sve više smanjuje.
• Dosada je jedan od najčešćih osjećaja koje učenici doživljavaju u školi. Osim u slučaju kada učenici nastavnikove metode ili zadatke smatraju dosadnima, ovaj osjećaj se često pojavljuje kada sposobnosti učenika nadilaze ono što se od njih očekuje. U tom slučaju učenici također često postaju pasivni i nemotivirani u nastavi.

Nepresudno je za nastavnike i učenike da se trude dobro upoznati sposobnosti učenika i znati ih realistično procijeniti. Postavljeni zadatci za učenike trebaju biti za njih zahtjevni ali ne i nedostižni kako bi imali motivaciju ispuniti ih.

Učenje učenja pomaže učenicima kod razvijanja motivacije, kako onima koji su preopterećeni tako  i onima koji mogu znatno više od onog što se od njih traži. Učenje učenja podrazumijeva načine efikasnog procesuiranja informacija i strategije razvijanja vještina.

Učenjem načina učenja koji je prikladan njihovim sposobnostima, sklonostima i stilu učenja, učenici koji se ne snalaze dobro sa školskim zadatcima mogu naučiti kako bolje organizirati vlastito učenje i biti uspješniji. Za ove učenike često je korisno da nauče razložiti daleke ciljeve koji im predstavljaju zabrinutost na manje i dostižne zadatke. Učenici koji mogu više moraju svoju dosadu prepoznati kao prostor koji trebaju ispuniti dodatnim sadržajem, aktivnostima i izazovima koji će zadovoljiti njihovu radoznalost. Učitelji su ti, koji bi trebali prepoznati učenika, kojem je potrebno više izazova, jer može i više dati.

Motivacija za učenje se javlja kada učenici vrednuju znanje i vještine koje uče

Uz poznavanje sebe i procjenu vlastitih sposobnosti ključni aspekt motivacije za učenje sastoji se i od želje za stjecanjem znanja i vještina. Preduvjet te želje je pocjena nekog znanja ili vještine kao vrijednog.

Zato je i jedan od glavnih uzroka nemotiviranosti učenika za učenje taj da ne vide korist onoga što uče u školi.

Na pitanje učenika „Što će meni to?“ zato nipošto ne odmahujte rukom. Učenicima 21. stoljeća važno je da ono što uče ima svakodnevnu, praktičnu i smislenu primjenu danas ali i u budućnosti, te da je povezano s njihovim životom.

Csikszentmihaly prepoznao je i podučavanje primjerom kao važan aspekt kojim nastavnik može potaknuti učenika na razvoj intrinzične motivacije. Nastavnik koji pokazuje entuzijazam za učenje i svoj predmet može učenicima prenijeti isti taj entuzijazam (Brophy, 2010).

Preporučamo da pripremu svake nastavne jedinice započnete pitanjima – mogu li u sebi pronaći entuzijazam za predavanje ove teme? Kako će usvajanje znanja ili vještina koje im nastojim prenijeti učenicima koristiti u životu? Odgovorima koji ste pronašli vodite se kod izlaganja nastavnog sadržaja. U uvodu sata možete spomenuti situaciju koju učenici poznaju iz vlastitog života ili ih podsjetiti na neko pitanje s kojim su se već ranije susreli. Na kraju sata ili lekcije ponovo se vratite na uvodnu motivaciju i povežite naučeno sa životom učenika u budućnosti.

Izvor: Outwardboundcroatia.com