Dani hrvatskog jezika

Ljubi svoj jezik iznad svega, za njeg živi, umiri za njega!

Biti Hrvat znači voljeti i cijeniti svoj jezik, ljubiti njegove dijalektizme, lokalizme, regionalizme. Govoreći hrvatski, dišemo i mislimo hrvatski i onda kad uđemo u veliku europsku obitelj pa naš jezik postane tek mala kap u slapu jezičnog bogatstva i različitosti.
Upravo iz tih razloga, učeći djecu koliko treba voljeti, njegovati i ljubiti svoj jezik, osmislila sam, u suradnji s kolegicom iz povijesti, Adrianom Piasevoli, projekt kojim smo obilježile Dane hrvatskog jezika (13- 17. ožujka, u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika).

Učenicima sam prije 14 dana izložila ideju te pitala za mišljenje i zanimanje. Obzirom da ove godine predajem sedmim i osmim razredima koji uče iz povijesti jezika i iz povijesti sve o borbi hrabrih hrvatskih muževa (kako ih nazva Šenoa) za samostalnost i ravnopravnost hrvatskog jezika, nije bilo teško pobuditi u njima zanimanje za drugačije sate hrvatskog jezika. Stoga, krenusmo u realizaciju.

Zadaci su bili podijeljeni prema interesnim skupinama. Jedni su istraživali i radili plakate o ilircima, prezentacije na računalu te se i  sami se realizirali kao  profesori hrvatskog jezika ponosno izlažući materijale koje su pronašli.
Obrađujući Preradovićevu pjesmu Jezik roda moga, uspoređujući je s Nazorovim sonetom Hrvatski jezik, zadala sam učenicima napisati pjesmu ili pjesmu u prozi na temu Pod jezikom dok te bude i glavom će tebe biti.

Učenici su na okruglom stolu čitali svoje pjesme čineći me ponosnom što im predajem hrvatski jer sam se ugodno iznenadila i  oduševila sklopljenim rimama, slikovitim  riječima kojima su iskazali poštovanje, ljubav i ponos svojim jezikom i domovinom.

Pod jezikom dok te bude i glavom će tebe biti

Od stoljeća sedmog
nismo ga imali
podstanari bili
u velikoj vili.

Vladali su nama,učili nas svašta,
al hrvatski su nam branili.

Sakcinski se trudio,
mnogi su ga bodrili
pa je 1843. hrvatskim u Saboru progovorio.

Od tada mučili se, mučili
veliki znoj potrošili
da hrvatski jezik potvrde uzvišeni.  
      

Marin Ćaćić, 8.c

U projekt su se uključili i mladi glagoljaši koji su svoja razmišljanja o hrvatskom jeziku pretočili u lijepe simbole glagoljske azbuke uživajući u izradi i osmišljavanju plakata. Ponosno su isticali i transliterirali svoja imena napisana glagoljicom.
Projektu je pripomogla i školska knjižničarka koja je pripremila materijale i ukrasila jezični kutak u  kojima su se isticali povijesni podaci o Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika te hrvatski pravopisni priručnici, temelji i predstavnici hrvatskih filoloških škola, rječnici. Informatički dio oko pripreme kviza znanja odradio je učitelj informatike.

Priređena je i izložba učeničkih bilježnica iz hrvatskog jezika.
Ispravljajući učeničke bilježnice, divim se urednosti, ljepoti rukopisa, kreativnosti i, nadasve, pismenosti pojedinih učenica i učenika. Željela sam pokazati njihove bilježnice i široj javnosti, učiteljima, učenicima kao poticaj da i drugi mogu imati lijepe, uredne, pravopisno točne školske bilježnice kojima se treba diviti i pokazivati ih. Treba isticati koliko je i dalje rukopis vrijedan pokazatelj naše osobnosti usprkos sve većoj uporabi računalnih programa kojima se nastoji zamijeniti i nadomjestiti rukopis.

Kruna projekta bila je prigodna svečanost  Zahvala hrvatskom jeziku održana u petak 16. ožujka kojoj su nazočili učenici predmetne nastave, učitelji, ravnateljica, pedagoginja.
Nakon otvaranja manifestacije himnom, sedmoškolci i osmoškolci  čitali su stihove Petra Preradovića, Vladimira Nazora, Augusta Šenoe i mnogih drugih hrvatskih otaca zaslužnih za promicanje hrvatskog jezika. Također su ponosno čitali i svoje zapise  u kojima slave patriotizam, hrabrost,  ljepotu i milozvučnost hrvatskog jezika.
Vrhunac je bio kviz znanja iz hrvatskog jezika i povijesti u kojem su sudjelovali sedmaši i osmaši pokazujući zavidno znanje iz povijesti hrvatskog jezika, književnosti  te kulture i povijesti svoje domovine.

Na kraju, svi su za uspomenu dobili prigodne diplome koje sam im napravila kao podsjetnik na uspješno sudjelovanje u obilježavanju i promicanju hrvatskog jezika.
Reagiranje publike bilo je pozitivno i svi smo se složili da su učenici mnogo više naučili i uživali u ovakvim satima hrvatskog jezika koji je povezan sa satima povijesti nego da se frontalno, u učionici samo spomenuo taj važan nadnevak i  dokument.

     

Renata Milković Domazet, prof. hrvatskog jezika